KAKO DOPUSTITI NAŠOJ DJECI DA IZRAZE SVOJE EMOCIJE NA ZDRAV NAČIN?

Već znamo da potisnute emocije igraju veliku ulogu ne samo u našem mentalnom zdravlju i načinu na koji se odnosimo prema drugima i živimo svoj život kao odrasla osoba, već iu načinu na koji se naše tijelo nosi i izražava. Drugim riječima, može uključivati i isključiti naše gene ovisno o razini stresa i našoj sposobnosti da se samoreguliramo u određenim situacijama.

Bebe ne moraju naučiti kako izraziti svoje emocije. Ako su tužni, usamljeni, gladni, mokri, čut ćete ih. Ne moramo ih naučiti apsolutno ništa. Sve što trebate učiniti je:

Dopustite to i dajte mu prostora. Moraš ih čuti i reagirati.

Nije problem što roditelji ne uče svoju djecu tim vještinama, roditelji, na temelju onoga što su prošli, a vlastite traume, stresovi i okruženja, zapravo obeshrabruju djecu da izraze svoje emocije.

Često čujemo "Što plačeš kao djevojčica", "Bit ćeš dobra i šutjeti", "Prestani plakati", kad dijete nastrada, vjerojatno najveća pogreška roditelja je kad kažu: "Ne plači, nije to ništa." Ono što rade nesvjesno i za dobre namjere je naučiti svoju djecu kako potisnuti svoje emocije.

Ljutitom dvogodišnjaku nikada se ne smije dopustiti da bude sam, da ga pošalje u izolaciju kao kaznenu mjeru. Nema ništa prirodnije od ljutnje i dvogodišnjaka. Djeca se ljute zbog sitnica. Žele nešto slatko prije jela, a ako ste dobar roditelj, nećete im dopustiti. Kako onda izražavaju svoje emocije? Vrište, bacaju stvari, imaju izljeve bijesa itd.

Ako u tom trenutku pošaljete dijete na time-out, izolirate ga, onda on ima jednu tragičnu dilemu:

1 . Mogu imati svoje autentične emocije, ili.

2 . Mogu imati odnos s roditeljima o kojem ovisi moj život. Ali ne mogu imati oboje.

Djetetu koje je izolirano kao oblik kaznene mjere, na primjer, odvojite ga od roditelja, pošaljite ga da bude sam u sobi, dijete, budući da nema pojma o vremenu, cijeli proces je opasan po život. Misli da će zauvijek biti sam i izoliran i uvijek će tako biti. Dakle, u osnovi lišavate vlastito dijete njegove osnovne potrebe, a to je odnos s roditeljem. Drugim riječima, lišavaš ga ljubavi.

Kako dopustiti našoj djeci da izraze svoje emocije na zdrav način?

Drugim riječima, umjesto da ih lišite ljubavi, pokažite im ljubav, pokažite im vezu da nauče biti autentični ljudi kad odrastu, da nauče ciljati visoko u životu, riskirati i ne suzdržavati se. Pokažite im vezu umjesto izolacije kako ne bi morali birati između autentičnosti i onoga što žele i lišavanja ljubavi i povezanosti s drugima.

Spriječite ih da odrastu misleći da moraju zaraditi i učiniti određene stvari kako bi dobili ljubav i bili voljeni, kako bi ostali povezani s drugima. Dakle, ne moraju se stalno prepuštati drugima, ne stavljajući tuđe potrebe ispred svojih. Ako nisu pristali kad bi trebali reći ne.