Šta je fleksibilan način razmišljanja nasuprot rigidnom i kako nas spasava u trenucima krize?

Obzirom da sam jako dugo vremena provela u korporativnom svetu, jedna od najvažnih stvari koju sam brzo naučila je da gotovo nikada neće ići po planu koji smo osmislili. To nema veze sa vašom organizacionom sposobnošcu, produktivnošću ili bilo čim sličnim. Jednostavno neće. Život je nepredvidiv, stvari se dešavaju. Drugi ljudi su nepredvidivi i rade stvari za koje niste bili dovoljno spremni. Jedina konstanta u životu je promena.
I dok su promene, usponi i padovi sastavni deo života koje ne možemo uvek da predvidimo, ono na šta sigurno možemo da utičemo je kako se mi nosimo sa tim i kako to utiče na nas.
Radeći sa jako uspešnim liderima primetila sam dve karakteristike koje su ih učinile da budu uspešni u onom što rade.
1) znaju tačno šta žele, iako po nekad ne znaju sve korake i procese i kako da ispune taj cilj
2) imaju fleksibilan način razmišljanja, imaju agilni mindset.
Šta je agilni mindset i fleksibilan način razmišljanja? Biti fleksibilan je okosnica emotivnog zdravlja, razmišljati fleksibilno nasuprot rigidnom razmišljanju takođe znači biti sposoban u postavljanju realističnih ciljeva.
Fleksibilnost je ključna stavka u rezilijentnosti, tj.žilavosti, osobina koja nam daje mogućnost da isplivamo iz krize sa novim načinom funkionisanja, inovativniji i drugačiji. Fleksibilnost nam gradi samopozudanje, samovrednovanje i samopoštovanje.
Šta je rigidan način razmisljanja? Fiksacija da postoji samo jedan ispravan način razmišljanja koji stvara neralistične ciljeve i očekivanja. Npr. ja ekskluzivno verujem da moram da ispunim očekivanja drugih ljudi, da se dopadnem svima, u suprotnom, ja ne vredim dovoljno, nisam inteligentna, nešto sa mnom nije u redu, biću izolovana od ostalih, nevidljiva i onda manje vredim. Kako se ja onda osećam? Anksiozno, pod konstantim sam pritiskom, nervozno, besno, u strahu sam i užasno sam nesrećna. Kako se ja onda ponašam? Dodvoravam se svima, ne umem da kažem NE, iritirana sam, brzo planem. Ako govorimo u poslovnom kontekstu, onda nisam u stanju da napravim prioritet listu i neću uraditi ono što je najpotrebnije u tom trenutku, a ako se desi da u tom procesu neko zatraži moju pomoć a ja ne umem da kažem NE, jer verujem da će misliti da nisam kolegijalna, da neću da pomognem, onda opet neću biti u stanju da završim sve svoje obaveze na poslu. I koja je verovatnoća da ću tako ispuniti svoj cilj da se dopadnem svima i ispunim očekivanja svih ostalih? Veoma mala.
Nasuprot tome, fleksibilan način razmišljanja postavlja realistične ciljeve gde postoji više načina na koje pristupamo u rešavanju određenog problema. Svesni smo da možda ne znamo sve, ne možemo sve, i da se možda nećemo dopasti svima ali to ne znači da manje vredimo, da smo manje inteligentniji i da smo neadekvatni. Ako uzmemo isti primer od malopre, onda ja jako želim da se dopadnem drugima, ali dozvoljavam moćunost da to možda neće biti slučaj ali da ja i dalje vredim kao osoba, dovoljna sam, produktivna sam, kolegijalna sam. Kako se ja onda ponašam? Ja sam autentična, iskrena, rasterećena, motivisana, produktivnija, smirenija, uvažavam mišljenja ostalih. Kažem kada nešto mogu, kada nešto ne mogu, i kao takva stvaram veće šanse im se dopadnem.
Veza izmedju fleksibilnosti i agilnog ponašanja u poslovnom okruženju
Ideja je da ne mogu sve odmah da uradim savršeno, ali mogu da radim u malim intervalima, malim koracima, tražim feedback iz okruženja je u osnovi agilnog ponašanja. Ja se prilagođavam procesu i okruženju tj. agilan sam. Ako imam fleksibilan način razmišljanja, ja ću biti otvoren da čujem feedback, prihvatim ga i moći ću da se prilagodim promenama. Ja onda učim u hodu, ne znam sve odmah, nisam u mogućnosti da uvek znam i imam najbolje rešenje, ali sam spremn da učim o tome i napravim u procesu nešto dobro. Mi onda učimo na greškama dozvoljavamo sebi mogućnost za greške ali nas to ne čini manje vrednim, produktivnim i neadekvatnim. Ja tako brže i bolje ostvarujem svoje ciljeve.
Najveća prepreka i kamen spoticanja u postizanju ciljeva, u agilnom mindsetu i fleksibilnom načinu razmišljanja je strah od greške. Šta ako pogrešim, šta ako drugi vide da sam pogrešio? Saznaće se istina - da ja nisam najbolji, da ne znam, da sam ovo, da sam ono? Taj strah od greške, dolazi iz osećaja neadekvatnosti, da nismo dovoljno dobri i najčešce prestavlja najveci uzrok zašto nam ostvarenje ciljeva stalno izmiče?
U redu je da pravimo greške, greške su sastavni deo života i rada. Ono što nije u redu je da konstantno sebe kažnjavamo i sabotiramo. Učimo u hodu, učimo iz grešaka, idemo u napred, ne u nazad. Fleksibilni smo, prilagođavamo se i u tom procesu ostvarujemo svoje ciljeve mnogo brže, mnogo lakše i mnogo rasterećenije.
Komentáře