ŠTA JE NARCISOIDNOST I KAKO JE PREPOZNATI U VEZI, NA POSLU ILI RODITELJIMA?

Narcisoidnost i narcisoidni poremećaj ličnosti karakteriše nedostatak empatije, osećaj privilegovanosti, grandioznost, površnost i stalna potraga za potvrdom i obožavanjem, projekcija i izbegavanje odgovornosti. Takođje može obuhvatati i ostale obrasce ponašanja poput laganja, varanja, ljubomore, paranoje, manipulisanja drugim ljudima i njihovog iskorišćavanja. Narcisi su prilično šarmantni, inteligentni, rečiti, prijatnog izgleda, budući da su veze za njih površne, teško je postići intimnost sa njima.
U osnovi svakog poremećaja ličnosti je patnja, kod narcizma to nije slučaj. Kod njih svi oko njih pate a oni pate samo ako se uruši slika o njihovoj grandioznosti. Njihova bazična nesigurnost se uvek preliva na druge.
Grančina ličnost i narcizam – ovakve osobe nemaju celovitu sliku o sebi i drugima, ili su svi sjajni, fenomenalni ili ništa ne valjaju a i ja sam sam takav. Brzo ulaze u odnose i prave planove kako će to dalje da se razvija, brak, deca, zajednički život. Ono što je svojstveno ovakvim ličnostima je ekstremana patnja, oni neopisivo žele da se vežu ali ih ostali brzo razočaraju jer niko ne može da ispuni takva očekivanja.
Ovakve osobe imaju hroničan osećaj praznine koji je praćen raznim adikcijama. Ako se takva osoba konstantno oseća ugroženo, ona mora nešto da uradi povodom toga, a ono što se najčešće dešava je pokšaj izgradnje grandiozne slike o sebi i onda to postaje narcistički poremećaj ličnosti. Takođe, se može desiti da se takve osobe trude svim raspoloživim sredstvima da nađu načine da sva pažnja bude usmerena na njih, npr. stalno su bolesni, stalno sa njima nešto nije u redu, i onda na taj način dobijaju ljubav i konekciju sa ostalima. Imaju zavisni poremećaj ličnosti, gde će se u potpunosti oslanjati na druge i oni će biti odgovorni za moju dobrobit.
Narcizam u ovom slučaju prestavlja fasadu, zaštitu ranjivsti, tog ekstremnog osećaja ugroženosti.
Karakteristike narcisoidnih ličnosti
Previlegovanost – karakteriše se kao uverenje da postoje pravila ali se ona ne ondose na mene. Osoba veruje da zaslužuje poseban tretman obično bez ikakvog razloga i potrebe. Taj osećaj takođe podrazumeva da svi treba da slušaju njihove potrebe i prohteve, bez obzira koliko bili nerazumni. Ako njihove potrebe nisu zadovoljene pod njihovim uslovima, brzo se razbesne. Živimo u kulturi koja neguje osećaj privilegovanosti i sama činjenica da smo popustljivi prema onima koji su dostigli nekakav status, ide u prilog tome.
Neki ljudi su polako išli u smeru privilegovanosti tako sto su odrastali okruženi bogastvom i uživajuci razne privilegije, međutim, osećaj privilegovanosti kao izolovana osobina, ne mora odmah da ukazuje na postojanje narcisoidnosti.
Ovakvi ljudi mere svoj značaj po tome kako se drugi ophode prema njima i očekuju od drugih poseban tretman. To se najčešće viđa u tretmanu osoba iz uslužnih delatnosti ( konobari, radnici u samoposlugama u hotelima i sl. ) Međutim, ne svodi se samo na ove oblasti, često ima posledice po vas i vašu porodicu. Na primer, narcisoidna ličnost veruje da ima poseban tretman i da i njihova deca to isto zaslužuju. Nije retkost da takvi roditelji prave haos sa nastavnicima u školi koju njihova deca pohađaju.
Osećaj privilegovanosti oseća se i na random mestu i svim ostalim mestima gde narcis želi da se prema njemu ophode sa posebnim tretmanom, bolje nego prema ostalima. Osećaj privilegovanosti takođe utiče i na odnose u porodici, očekuju da svi ljudi pristanu na sve njihove zahteve bez obzira da li to drugima stvara neprilike. Očekuju da njihove porodice i prijatelji menjaju svoje planove kako bi im se prilagodili.
Kako prepoznati privilegovanost u vezi? Obratite pažnju kako se partner odnosi sa osobama iz uslužnih delatnosti, kako tretira ljude oko sebe za koje misli da su “niže” od njega samog. Čak i ako to rade nesigurno da bi se pokazali pred drugima, to je jasan pokazatelj ove crte ličnosti. Isto tako možete da primetite da je vaš partner neverovatno prijatan i ljubazan sa osobama za koje misli da može imati neku korist od njih, za koje misli da su važni ili mu treba nešto od tih ljudi, međutim isto tako će se i vrlo brzo razbesneti i postati hladan, kada ne dobije od njih ono što želi. Kada shvati da taj trud koji je uložio nije urodio plodom.
Nedostatak empatije – ne primećuju ostale ljude i njihove emotivne potrebe, ne razujemu i ne mogu da se emotivno povežu sa njima, ljudi su objekti koji imaju neku funkciju u njihovom interesu. Ne razumeju kako se drugi osećaju i retko razmišljaju kako njihove reči i dela utiču na druge. Ako su tužni, pretpostavljaju da se svi u okruženju tako osećaju, ako su veseli optužiće vas da ste namćor ako ne delite radost sa njima, bez obriza na vaše trenutno mentalno stanje. Iako nemaju razumevanja za druge, očekuju da svi uvek imaju razumevanja za njih. U vezi sa narcisom, zbog nedostatka empatije, često se osećate usamljeno, zbunjeno, kao da vas ne razumeju. Osećate se nevidljivo, nesaslušano, nedodirnuto, imate utisak da postojite samo kada ste im od koristi.
Narcisoidne ličnosti su ubeđene da njihovi problemi i brige zanimaju sve ljude iz okruženja. Shodno tome započinju monologe o tome šta im se dešava u životu ne obazirujući se da drugoj osobi oduzimaju vreme. Nakon svog dugog izlaganja postaju nestrpljivi i prezrivi kad drugi ljudi podele svoje probleme sa njima. To obično izgleda ovako: dugo ste slušali o njihovim problemima, ponudili ste im korisne savete i bili ste saosećajni. Kada počnete da pričate o svojim problemima oni gledaju u telefon, ne slušaju vas, odsutni su, zevaju i potpuno vas isključe.
Kako prepoznati nedostatak empatije u vezi? To je bilo koja vrsta ponašanja gde imate osećaj da vas druga osoba ne sluša, npr. proveravanje telefona, gledanje unaokolo umesto u vas dok pričate, kao i zevanje. Uobičajeno objašnjenje koje dobijate za ovakve reakcije su umor, nemogućnost držanja pažnje, prezauzetost i sl. Ako vaš partner ne sluša na početku veze, verovatnoća da će to učiniti kasnije je jako mala.
Bes i osetljivost – sve ih povređuje, nepridvidivi su a ove emocije su zapravo odbrana od osećaja ugroženosti. Oni se uvek osećaju ugroženo i grade grandioznu sliku o sebi da bi se odbranili od tog osećaja ugroženosti. Čim se to ugrozi, dolazi do narcisticke povređenosti koja prouzrokuje bes.
Ovde je reč o patološkoj nesigurnosti, ovakvi narcisi se regulišu spolja, traže to iz okruženja, pronalaze razloge iz okruženja da bi se smirli iznutra.
Grandiozna narcisticka ličnost – ispoljava se u izrazavanju sopstvene bitnosti, verovanje da je njihovo postojanje važnije od drugih a samim tim i vas samih. Očekuju da im se oda priznanje čak i kada ništa nisu uradili. Ovakvim ljudima je od izuzetnog značaja kako sve izgleda spolja. Npr. to je potpuno posvećen roditelj koji svima iz okruženja predstavlja brižnog, nežnog i posvećenog roditelja a u kući je potpuno drugačija dinamika. Neko ko je percipiran kao savršena ličnost u okruženju ali samo oni oko njih, njima bliski, vide da je sve to fasada. On te kritikuje, čas te prihvata, čas ne, koriguje, čas ga ima, čas nema, osećamo se nesigurno oko njih.
Međutim, pošto precenjuju sebe, oni često potcenjuju druge. Dešava se da jako često potcenjuju postignuća drugih ljudi, a naročito njihovih partnera. Često se hvale svojim dostignućima, poznanstvima, preuveličavaju svoje talente, pa nam se čini da kada smo u njihovom pristustvu njihove priče lice na dosadno predavanje o sebi. Identifikuju se sa drugim uspešnim ljudima i često čujemo da ih samo takve osobe mogu razumeti. Oni imaju neke velike ideje, poznaju prave ljude, imaju velike snove i jos vece fantazije.
Za njih se vezujemo ako se ne osećamo da smo potvrđivani kao deca, da nas nisu čuli, videli, kada se osećamo neadekvatno, ne verujem u sebe i potrebna mi je snažna, samouverena osoba da bi konačno poverovala u sebe. To dolazi iz raznog detinjstva kada nas nisu videli i potvrdili i sada će to da uradi grandizona licnost.
Kako prepoznati grandioznu licnost u vezi? Ovakve osobe na početku veze idealizuju vaš odnos, pričaju o velikoj ljubavnoj priči, idealnoj ljubavi. U početku vas ta priča lako može zavesti, ali taj bajkoviti idealizam se ubrzo svede samo na priču. Ništa u prošlosti nije bilo dovoljno dobro za njihovu idealizovanu ljubavnu priču pa se zbog toga stalno razočaravaju u svoje odnose. Konačno imamo osećaj da smo sreli neku osobu kojoj mi možemo da pružimo upravo to, i onda dobijamo na važnosti. Vi postajete protagonista velike ljubavne priče, osećate se posebno zbog toga jer i sami verujete da ste deo te velike idealizovane ljubavne priče. Budite oprezni i obratite pažnju koliko često vas partner koristi taj termin, to će vam dati signal da nešto nije sasvim u redu.
Ranjivi narcis – to su ljudi koi su hronično nezadovoljni i ogorčeni jer im život i ostali nisu dali priliku da se pokažu. Anksiozni su i depresivni zbog toga, osećaju se kao neki genije, koji se nije ostvario zbog drugih i okolnosti u kojima se nalazi i zato pati i depresivan je zbog toga. Svaki narcis, projektuje svoje emocije na druge, oni su ogledalo nesigurnosti, kad si sa takvom osobom, osećas se nesigurno, misliš da je to tvoje, ali to nije tako, to se prelilo od narcisoidne osobe.
Npr. ja se nikako ne ostvarujem kao umišljena verzije sebe, zato što mi drugi to ne dozvoljavaju, nije do mene, nego je do svega i svačega iz okruženja. Šta god neko uradio, njima ne može da se pomogne, i onda se osećamo frustrirano zbog toga. Za njih se vezujemo iz osećaja napuštenosti, ranjivosti koji sebi ne priznajemo i onda spasavamo drugog, onako kako bi voleli da su nas spasavali kada nam je to trebalo. A zapravo sebe trebamo da spasimo.
Mi svi nosimo neko zrno narcizma u sebi, ali ako se taj zdravi narcizam pretvara u poremecaj, više nije crta ličnosti, već je sve što jesmo, celi doživljaj sebe i svog integriteta . npr. asertivnost i zauzimanje za sebe nije narcistička ličnost.
Narcisi kao roditelji – uglavnom vide decu kao produžene verzije sebe, deca su tu i imaju određenu funkciju, služe kao način da se oni ostvare, steknu novac, ali ono što je sigurno je da takvi roditelji ne vide svoju decu, ne znaju šta im treba, ne znaju njihove potrebe, ne razumeju kako su ih povredili. Takvi roditelji će npr. predstavljti sebe kao najboljeg, najbrižnijeg roditelja, oni kupuju nešto za svoju decu i pokazuju ih pred drugima, ali će biti škrti prema onim što njima treba (sigurnost, ljubav, da ih vide, čuju itd). Ima se tamo gde treba da se vidi, ali se nema tamo gde ne treba da se vidi. Sve je usmereno ka spolja. Oni zloupotrebljavaju svoju decu, ti služiš meni da me zbrineš, da me validiraš. Deca se osećaju kao da moraju uvek da budu dobri, uspešni, nevidljivi, zbunjeni su ne znaju kako da se ponašaju da bi dobili ljubav. Za narcise nikada nisi dovoljno dobar. Šta god uradio ili postigao, uvek nalaze nešto gde nisi uspeo i nikada nisi dovoljno dobar, ne zato što to nisi ti, nego zato što sam narcis nije dovoljno dobar i to preliva na okolinu.
Narcisoidne ličnosti u poslovnom okruzenju – šta god radio, koliko god radio nije dovoljno dobro. Njihovo ponašanje uslovljeno raspoloženju, ako imaju dobar dan meni će biti dobro i obrnuto. Ali to ne zavisi od moje performanse. Tvoj radni dan ne zavisi od onoga što ti radiš, nego od toga kako je on raspoložen. Ništa nema veze sa tobom, tvojim vrednostima i učinkom. I to je najbrži put ka profesionalnom izgaranju.
Ulazimo u vezu sa narciosidnim tipovima ličnosti iz dva razloga:
a) Želimo da nas neko spasi jer se osećamo neadekvatno
b) Želimo da spasavamo jer se osećamo napušteno i ranjivo
U oba slučaja negiramo sopstvenu snagu ili sopstvenu ranjivost.
Comments